Sano tehnologija siliranja trava

Cilj siliranja trava je da se dobije silaža sa visokim sadržajem energije po kilogramu suve materije, maksimalno očuvanim kvalitetom proteina, bez znakova kvarenja, prijatnog mirisa i ukusa za životinje

Siliranje je oblik konzerviranja biljaka bez prisutnosti kiseonika uz pomoć bakterija koje stvaraju mlečnu kiselinu. Iz ove jednostavne definicije siliranja proizlaze i činioci potrebni da se napravi i kvalitetna travna silaža. Sve počinje proizvodnjom kvalitetne biljke koju želimo konzervirati kako bismo sačuvali što je moguće više hranjivih materija u siliranoj biljci.

Prvi korak je košenje biljke u fazi sa optimalnim sadržajem vlakana i najvećim sadržajem energije u kilogramu suve materije. Lakše ćemo silirati biljne vrste koje imaju viši sadržaj šećera, npr. ljulj, pogotovo u prvom otkosu, a niži puferski kapacitet (trave u odnosu na leguminoze).
Trave se po pravilu kose u fazi vlatanja, prvi otkos svakako pre izbijanja klasa, po pravilu negde kada je biljka visine 25-40 cm.

Košnja bi trebala biti na visini 7-8 cm, zbog optimalnoga novog rasta biljke, kao i smanjenog unosa pepela/zemlje i posledično nepoželjnih bakterija u masu.

Nakon košenja u optimalnom trenutku razvoja biljke odlučujuće je adekvatno provenjavanje kao dodatni preduslov za kvalitetno vrenje u procesu siliranja. Za trave je poželjno provenjavanjem postignuti suvu materiju između 30 i 40%, eventualno nešto više kod spremanja silaže u balama. Brzina provenjavanja zavisi prvenstveno o vremenskim prilikama (sunce, vjetar). Cilj je postignuti željenu suvu materiju u što je moguće kraćem vremenu.

Kada je biljka dovoljno provenula treba ju što brže prevesti u silos uz adekvatnu obradu prilikom skupljanja mase (seckanje) i kvalitetno gaženje u silosu. Zavisno od duve materije i zrelosti biljke preporučena dužina seckanja je 2-4,5 cm. Pravilo je: “što je više suvo nakon provenjavanja i biljka kod košnje starija, kraće seckati”.

Pravilna priprema silaže i zatvaranje silosa

Kod siliranja u silosu preporučuje se da slojevi materijala pre gaženja ne bi trebali biti deblji od 25 do 30 cm, kako bi se moglo kvalitetno nagaziti, odnosno sabiti biljnu masu i istisnuti zrak. Mašina za gaženje treba da ima težinu koja čini 1/3-1/4 težine mase koja u sat vremena ulazi u silos. Optimalna brzina vožnje mašine za gaženje je 2-3 km/sat. Ciljna vrednost zbijenosti mase u silosu, zavisi od suve materije silaže, kreće se od 210 do 230 kg suhe tvari po m3.

Kada smo uneli u silos zadnju prikolicu materijala za siliranje, dovoljno je još sat vremena gaziti masu i potom je najbolje odmah silos kvalitetno pokriti. Kvalitetno pokrivanje podrazumeva hermetičko zatvaranje silosa kako vazduh više ne bi mogao ulaziti u njega. Ako smo to tako i napravili, za nekoliko sati možemo videti izdizanje pokrivnog materijala na silosu, i to zbog aerobne fermentacije koja nastaje jer bakterije koje za svoj razvoj trebaju kiseonik počinju i trošiti kiseonik ostao ispod podfolije i fermentiraju šećere iz biljke i tako nastaje CO2. Podizanje pokrova znak je uspešnog hermetičkog zatvaranja silosa.

Naravno, cilj je da primenom kvalitetne podfolije koja će se priljubiti uz masu za siliranje ostane što manje zraka između mase i podfolije kako bi aerobna fermentacija trajala što kraće, a uslovi za anaerobnu fermentaciju nastupili što brže.

Preporuka za kvalitetno pokrivanje je svakako korištenje zidne folije (u silosu), podfolije sa smanjenom propusnošću za kiseonik (razlika u propusnosti i do 100 puta u odnosu na klasičnu podfoliju), jer tako stvaramo povoljnije uslove za ispravnu fermentaciju mase za siliranje i višegodišnjih pokrivača koji je štite od oštećenja, uz vreće ispunjene šljunkom (do 2/3 visine vreće) na krajevima i uza zidove silosa (bočnim rubovima). Preporučeno je vreme konzerviranja pre otvaranja barem šest nedelja.

Korisne bakterije mlečne kiseline

Na svakoj biljci koju siliramo već na polju nalaze se Korisne bakterije mlečne kiseline koje kod primene pravilne tehnologije siliranja vode proces u smeru pravovremenog i dovoljnog stvaranja mlečne kiseline i uspešnog konzerviranja biljke. Osim njih, međutim, na zelenoj biljci nalaze se i brojne druge bakterije koje su štetnici u procesu vrenja i mogu ga odvesti u neželjenom smjeru, kao i kvasci i plesni koji takođe mogu dovesti do kvarenja, proizvodnje nepoželjnih i štetnih sastojaka, ali i smanjenja kvalitetea i povećanih gubitaka u procesu siliranja.

Primenom SANO Labacsil Duo kombiniranoga biološko-hemijskog dodatka za siliranje dodajemo kulture bakterija koje stvaraju isključivo mlečnu kiselinu, uz istovremenu primenu soli organske kiseline koje stvaraju optimalne uslove za razvoj poželjnih bakterija mlečno-kiselinskog vrenja, a nepovoljne uslove za nepoželjne bakterije, kvasce i plesni kao štetnike vrenja.

Tokom procesa siliranja nemoguće je izbegnuti određene gubitke. Oni kreću već na polju neposredno nakon košnje biljke, jer procesi metabolizma biljaka ne staju u trenutku košnje. Nastavljaju se u procesu vrenja, a ako tehnologija siliranja nije bila adekvatna mogući su i znatni gubici u silosu nakon otvaranja silaže i početka korištenja u hranidbi životinja. Smatra se da pravilnom tehnologijom siliranja gubitke energije od ishodišnog materijala do silaže kojom hranimo životinje možemo svesti na manje od 10%, ali oni isto tako kod nepravilne tehnologije siliranja mogu iznositi i više od 40%.

Razvoj plesni u silaži, truljenje mase, naknadno zagrijavanje silaže i slične pojave neželjene su posljedice grešaka kod siliranja.

Koji je cilj siliranja

Cilj siliranja trava trebao bi biti dobijanje silaže s visokim sadržajem energije po kilogramu suve materije (1. otkos min. 6,4 MJ NEL, ostali otkosi više od 6,1 MJ NEL), maksimalno očuvanim kvalitetom proteina (minimalnom razgradnjom do amonijaka), bez znakova kvarenja (truljenje, razvoj plijesni), ugodnog mirisa i ukusa za životinje jer će to rezultirati visokom konzumacijom takve silaže i većom proizvodnjom mlijeka/mesa iz kilograma suhe tvari takve silaže.

Životinje najradije jedu silažu koja sadržava puno mlečne kiseline. Zbog toga je cilj postignuti više od 70% sadržaja mlečne kiseline od svih kiselina nastalih u procesu vrenja.

Radimo li silaže koje podržavaju dobro zdravlje životinja, reprodukciju i optimalno iskorištenje njihovih genetskih potencijala u smislu proizvodnje?

Jedini je objektivan način da to procenimo je analizom silaže u odgovarajućoj laboratoriji. Kvalitetna analiza silaže uključuje ispitivanje hemijskog sastava i hranjive vrednosti silaže, ali i procenu njenih dinamičkih svojstava u organizmu životinje. Daje nam informacije ne samo o sadržaju već i o kvaliteti proteina, ne samo o količini kiselih i neutralnih vlakana već i o stepenu i brzini probavljivosti vlakana. Osim toga dobijemo informaciju i o kvalitetnom vrenju putem količine i odnosa organskih kiselina nastalih u procesu siliranja. Naravno, tu je i procena sadržaja energije u silaži, kao i mnogo drugih korisnih informacija.

Laboratorija, u koji je moguće poslati uzorke na analizu, poseduje kompanija Sano, a rezultat je saradnje između kompanija SANO i CVAS laboratorije iz SAD-a.

Rezultat analize služi nam sa jedne strane za sastavljanje i optimizovanje obroka utemeljenih na bazi aktuelnih silaža koje su nam na raspolaganju, a sa druge strane upućuje na mogućnosti i puteve poboljšanja kvalitete silaža koje farmer tek planira raditi. Cilj je da uvek napravimo nešto bolju silažu od prethodne, a kao prvi korak na tom putu služi nam analiza kvalilteta postojeće silaže.

Autor: Pero Gnjidić, Sano SOE ekspert za govedarstvo